Selo Deževa se nalazi u središnjem toku istoimene rečice, severozapadno od Novog Pazara. Prvi put se pominje u izvorima krajem 13. veka, u vreme kada je srpski kralj Dragutin abdicirao s vlasti u korist mlađeg brata Milutina. Kako svedoče srednjovekovne povelje, čin predavanja vlasti se odigrao 1282. godine u Sabornoj crkvi. Poznato je da se u Deževi  nalazio i dvor Nemanjića počev od velikog župana Stefana Nemanje, pa sve do kralja Milutina koji je dvor preneo na jug.

Ostaci Saborne crkve nalaze se na prostranoj terasi na levoj obali Deževske reke, nedaleko od centra današnjeg sela. Početak osamdesetih godina 20. veka, kada su otpočela prva arheološka istraživanja crkve i njene neposredne okoline, ovaj značajni spomenik srpske kulture dočekao je u voma lošem stanju. Pojedini zidovi bili su potpuno uništeni od strane vlasnika parcela na kojima je ležao lokalitet.

Crkva je bila jednobrodna građevina sa pripratom na zapadu, prostranom potkovičatom apsidom na istoku, dimenzija 16 x 7 m i dozidanim aneksom na južnoj strani. Duž zida apside nalazio se sintronos – ozidana sedišta sa tronom u centru apside.

Sačuvana je i jedna parapetna ploča, izrađena od peščara sa dekorativno izvedenom profilacijom i sa dobro sačuvanim tragovima živopisa. Deo je stalne postavke Muzeja. Unutrašnji zidovi hrama bili su živopisani, o čemu svedoče otkriveni ostaci na soklu i otkriveni fragmenti u šutu.

Crkva je podignuta sredinom 13. veka i delo je lokalnih neimara, najverovatnije iz srednjovekovnog sela Pnuća. Postradala je već krajem 14. veka prilikom prvih prodora Osmanlija u ove krajeve.

Prostor oko crkve bio je korišćen za sahranjivanje pokojnika, koji su nakon njenog razaranja sahranjivani i u crkvi. Među nadgrobnim obeležjima dominiraju obrađene kamene ploče sa zakošenim ivicama. Pronađeni su i spomenici od mermera u vidu stela ili raznoliko dekorisanih horizontalnih ploča. Nadgrobni spomenici pripadaju vremenskom okviru 14. i 15. veka.

Neposredna okolina Sabornog hrama arheološki je istražena sa nekoliko sondi i tom prilikom je otkriven arheološki materijal iz perioda od 14. do 19. veka.