Lokalitet Crkvina se nalazi u centru današnjeg sela Požega, na imanju Vehba Džankovića. Smešten je u podnožju severne padine Odževa, na desnoj obali Ljudske reke. Godine 1986. sprovedena su sondažna arheološka istraživanja, ograničenog obima.

Otkriveni su ostaci manje jednobrodne crkve, spoljašnjih dimenzija 9,50 x 5,20 m, sa naosom trapezastog oblika i sa pravougaonom apsidom na istoku. Zidovi su građeni od pritesanih blokova i ploča peščara. Jezgro zida ispunjeno je trpancem od sitnijeg lomljenog kamena i zaliveno krečnim malterom slabijeg kvaliteta.

Prosečna debljina zidova iznosi od 0,80 do 1 m. Oko apside i na delu južnog zida crkve, sa spoljašnje strane, sačuvani su delovi kamenog sokla širine 0,20 m. Ulaz u crkvu širine 0,80 m nalazio se u okviru zapadnog zida, sa sačuvanim delovima dovratnika i praga, urađenih od tufa. Preostali deo ulaza bio je popločan kamenim pločama. U istraženom delu naosa i oltarskom prostoru otkriven je pod od nabijene glinovite zemlje, sa mestimičnim tragovima maltera. Oltarska pregrada je bila postavljena u ravni sa istočnim zidom naosa. U oltarskom prostoru otkriveni su ostaci časne trpeze. U šutu su nađeni svodari od sige, što govori da je crkva bila presvedena poluobličastim svodom. Zidovi su bili dersovani bez tragova živopisa.

Arhitektonsko rešenje crkve nastalo je pod uticajem graditeljstva Primorja 13–14. veka. Najstarija poznata crkva sa prvougaonom apsidom u Srbiji je crkva Sv. Nikole u kompleksu manastira Gradac, podignuta sedamdesetih godina 13. veka. Ova crkva mogla je da posluži kao uzor za kasnije podignute katoličke crkve u srednjovekovnoj Srbiji, koje se dovode u vezu sa stvaranjem dubrovničkih kolonija na važnim trgovačkim putevima i sa razvojem rudarskih centara u kojima su živeli Sasi. Na osnovu izvora u kojima se pominju crkve u neposrednoj okolini Požege (Trgovište, Rogozna, Brvenik) sa početka i prve polovine 14. veka, možemo pretpostaviti da ova crkva pripada istom vremenu. Podignuta je na važnom trgovačkom putu koji je išao dolinom Ljudske reke. Blizina lokaliteta Rudine, sa ostacima šljakišta, u dolini Kukavičke reke (pritoka Ljudske reke), upućuje na postojanje razvijenog rudarstva na južnim obroncima Golije. Crkva je mogla da služi i rudarskom naselju u kojem su živeli Sasi. Nije poznato kada je došlo do rušenja crkve. Moguće da je do toga došlo već sredinom ili krajem 15. veka, neposredno nakon turskih osvajanja oblasti oko Novog Pazara.

Prostor oko crkve nije istraživan, ali se na osnovu polomljenih nadgrobnih spomenika nađenih u šutu, može pretpostaviti da je oko crkve bila nekropola. Vremenom je, prilikom obrade zemlje, većina nadgrobnih spomenika povađena. Samo jedan spomenik, otkriven uz spoljno lice južnog zida, nije bio dislociran. Urađen je od tufa i imao je predstavu krsta u medaljonu. Istovetnu predstavu ima i fragmentovani spomenik od belog mermera. Krajevi horizontalnih krakova krsta završavaju se polukružno i profilisani su sa po dva horizontalna žljeba. Pozađe medaljona oko krsta ogrubljeno je štokovanjem kamena. Ovi spomenici se datuju u 14. vek. Pronađeno je još fragmentovanih nadgrobnih spomenika, uglavnom usadnika, oblika stele ili krsta. Nekropola je formirana posle podizanja crkve i trajala je do u 17–18. vek.